Natrag

Am Tabor, Wien (AT)

Gradilište stambenog kompleksa na nekadašnjem području sjevernog kolodvora ograničeno je ulicama s četiri strane. Dva građevinska objekta čine blok otvoren prema jugu. Ugao na sjeveroistoku - nasuprot školskog kampusa - povukao se i tako čini mali trg izraženog javnog karaktera. Javni karakter cjelokupne zgrade naglašen je podnožjem visine kata od robusnog klinkera, pri čemu to podnožje obuhvaća i brojne regulacije razine.

Dvije strane stambenog bloka prati velika, dvokatna ulazna hala. Oba zida trga čine poslovna pročelja u prizemlju u kojem se nalaze jedna liječnička ordinacija i jedan ugostiteljski objekt. Blok je otvoren prema jugu i duboko propušta sunčevo svjetlo. U spuštenom dvorištu nalaze se miniuredi svaki s vlastitim ulazom izvana te zajednička prostorija. Prizemlje je znači sačuvano za javnu odnosno zajedničku uporabu, a stanovanje je smješteno tek od prvog kata.

Kuća 1, manja zgrada, svoj poseban karakter dobiva zahvaljujući velikom ostakljenju koje čini reprezentativan, gradski zid trga. U unutrašnjosti zgrade optimalno je iskorištena dopuštena visina zgrade. Jedanaest potkrovnih atelje-stanova s prostorijama visine četiri metra organizirano je oko središnjeg stubišta. Ostatak korpusa zgrade ispunjeno je uobičajenim stanovima na katu. Tako nastaje složen sustav prostorija koji zahvaljujući urezu kroz dvije etaže - koji se upotrebljava kao zimski vrt - dobiva dnevno svjetlo čak i u unutrašnjosti. Zgrada u obliku slova L, kuća 2, otvorena je duž obaju uličnih pročelja prema javnom prostoru sa svojim dvokatnim ulaznim prostorom.

Posebno su upadljivi prozori, koji se u otvorenom stanju nalaze u zidnim nišama fasade, a u zatvorenom u ravnini s tim nišama. Male rupe u bijelo premazanim prozorskim kapcima od aluminija podsjećaju na rukopis jedne pjesme Rainera Marije Rilkea. Tko to zna, ovdje može pročitati: „Ovo je moj prozor. Tek sam se nježno probudio…“ Za ostale su kapci praktična zaštita od sunca.